Nakon više od 20 godina bogate igračke karijere, bivša hrvatska reprezentativka Katarina Barun-Šušnjar odlučila je “objesiti tenisice o klin”.
36-godišnja Zagrepčanka na poziciji dijagonale, oprostila se brončanom medaljom u Japanu, gdje je dvije sezone nastupala u dresu Saitama Ageo Medicsa.
Katarina Barun-Šušnjar u svojoj je karijeri nastupala za 12 klubova, od zagrebačke Mladosti preko Turske, Italije, Rumunjske, Azerbajdžana sve do dalekog Japana.
Uz četiri naslova prvakinje Hrvatske u dresu Mladosti, okitila se zlatom u dresu rumunjskog Belor Galatija i talijanske Novare, dok je pet puta osvajala i nacionalne kupove.
U sezoni 2006/2007 Katarina se popela na vrh europske odbojke, osvojivši Ligu prvaka u dresu talijanskog Zanetti Bergama.
Također je u tri navrata nosila titulu MVP igračice prvenstva i kupa Italije u dresu Igor Gorgonzola Novare.
Dres hrvatske reprezentacije nosila je dugih 17 godina, nastupivši na 5 Europskih prvenstava, čime je inspirirala mnoge buduće generacije hrvatskih odbojkašica.
Katarinino oproštajno pismo prenosimo u cijelosti:
Prvi put u životu, nakon 23 odigranih sezona, ne moram misliti o “svojoj budućnosti podno mreže”, o novoj ekipi, utakmicama i odbojkaškim izazovima.
Nakon više od 20 godina, došlo je vrijeme da ostavim svoje štitnike u ormaru i pripremim se za novo poglavlje u životu.
Imala sam 14 godina kada sam prvi put obukla dres zagrebačke Mladosti, moje prve ekipe.
Sa 36 godina, netom što je cijeli svijet krenuo u borbu protiv koronavirusa, posljednji put sam odigrala utakmicu za japanski Ageo Medics.
Između 12 klubova, 6 različitih liga, osvojenih 6 naslova prvaka, 5 nacionalnih kupova i jedne Lige prvaka, živjela sam svaki dan sa jednakom strašću i odlučnošću, koji su me pratili u svim najljepšim i najtežim trenucima u karijeri.
Cijeli svoj život dala sam odbojci, a zauzvrat sam dobila mnoga divna prijateljstva i uspomene, dok me taj divni sport izgradio kao osobu te naučio mnogim važnim lekcijama i van odbojkaškog terena.
Neizmjerno sam zahvalna svim ljudima koji su me pratili tokom ovog dugog putovanja.
Sada okrećem novu stranicu života, možda ne na odbojkaškom terenu, ali definitivno u odbojci, sportu čija ljubav traje dugih 23 godina.
Vidimo se uskoro!
Katarina, hvala ti na svemu što si učinila za hrvatsku odbojku te ti želimo još mnogo uspjeha i pobjeda u životu!
