Od kraja prošlog tjedna krenula je i službena promidžba Europskog prvenstva za odbojkašice, koje se, nakon 2019. godine, po drugi puta igra u četiri zemlje. Domaćini ovogodišnjoj smotri najboljih europskih odbojkaških reprezentacija, od 18. kolovoza do 4. rujna, biti će Bugarska, Rumunjska, Srbija i Hrvatska.
Kapetanica naše reprezentacije, Samanta Fabris, iz dalekog i hladnog Kazana, iz ruske republike Tatarstan, jedva čeka okupljanje sa suigračicama iz nacionalne vrste, i ovoljetna odbojkaška zbivanja kojih neće manjkati.
– Veselim se ljetu i pripremama u Zadru, nadam se samo da će se sve planirano i održati, i da organizacijski problemi zbog pandemije korona virusa više tada neće biti aktualni. Također, priželjkujem ja osobno ali i sve djevojke iz reprezentacije, da tribine u Zadru budu prepune naših navijača, čija će nam podrška strahovito puno značiti. Navijači su naš igrač viška u reprezentaciji, daju nam dodatni vjetar u leđa, i mi ćemo zajedno s njima zasigurno pružiti nezaboravne partije – kaže Samanta koja je 8. veljače napunila 29 godina.
– Spomenula je ljeto puno natjecanja, koje započinje dvama turnirima Zlatne skupine Europske lige, od 28. svibnja do 6. lipnja, u Češkoj i Bjelorusiji, uz predviđeni Final Four od 18. do 20. lipnja u Bugarskoj. Potom slijedi Challenger kup u Zadru, od 30. lipnja do 4. srpnja te napose, kao kruna sezone, jedna od skupina Europskog prvenstva, također u Zadru, od 19. do 26. kolovoza.
– Puno utakmica, puno natjecanja, puno treninga, no nekako smo se sve zaželjele reprezentativnih akcija koje su nam prošle godine zbog Covida 19 izmaknule, kada je cijeli svijet stao. Posljednji smo se puta okupile u siječnju 2020. u Nizozemskoj na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Tokiju, no tamo nismo bile prave. Zapravo su nam natjecanja sada baš i poredana po važnosti, Europska liga će biti priprema za Challenger kup kao kvalifikacije za Svjetsku ligu te na kraju Europsko prvenstvo od kojeg sve puno očekujemo. Na prošlom smo pokazale da smo mlada ekipa pred kojom je velika budućnost. Nama će nedostajati kontinuitet rada jer se nismo sastajale prošle godine, no kako je ljeto falilo nama tako je i drugima, pa se nećemo žaliti.
Naša kapetanica i inače nije tip osobe koja se izvlači i traži alibije, kojoj sve smeta, pa tako niti – trenutna temperatura u Kazanu.
– Već sam dvije godine ovdje, i po ugovoru još jednu, pa sam naviknula, iako u početku nije bilo lako. Ovih je dana oko -28, s osjetom hladnoće -40, a najviše koliko sam doživjela bilo je, ako se ne varam, -35. Priviknuti se možeš, ali naviknuti nikako.
Teško je i zamisliti normalno funkcioniranje života pri tim temperaturama, recimo, vožnju automobilom od kuće do dvorane i natrag.
– Vozim terenca, parkiralište mi je u zgradi, tako da nije strašno, a automobili ovdje imaju i sjajnu aplikaciju koju namjeravam ugraditi u auto i kad se vratim doma. Naime, 15-ak minuta prije nego li mislim krenuti igdje, uključim putem aplikacije grijanje u automobilu i motor, koji se onda zagrije dok sjednem unutra.
S jezikom Samanta također nema problema, već daje i intervjue na ruskom jeziku.
– Točno, dala sam neke intervjue na ruskom, iako nisam još do kraja zadovoljna. Uglavnom, nitko se ne žali na moj ruski jezik.
Kako bi se i žalili kada su sa Samantom u klub stigli i trofeji, četiri u posljednje dvije godine.
– Dva Superkupa, Kup i Prvenstvo. Trenutno smo druge na tablici, no još nas očekuje susret za prvo mjesto s moskovskim Dinamom. Iako, na kraju se igra Final Six, pa smo sve podredile tome, nakon što smo ispale iz europske Lige prvakinja gdje se, u najmanju ruku, nismo baš iskazale. Jednostavno, u Europi nismo bile prepoznatljive – reći će kao i uvijek bez dlake na jeziku kapetanica hrvatske reprezentacije Samanta Fabris, koja vjeruje da bi i ovo Prvenstvo Rusije mogle osvojiti.
– imamo mix mladosti i iskustva, dobru ekipu koja može ostvariti velike rezultate.
Zanimljivo je i njezino viđenje pandemije koronavirusa.
– Nakon što sam odlučila otići iz Italije mislim da je Rusije bila pun pogodak po mnogo čemu, pa i po tretmanu na pandemiju. Naime, u Rusiji je sve normalno, dvorane su pune navijača, osim na vaterpolu, sve funkcionira kao i prije, restorani su otvoreni, skoro nitko ne nosi maske i o cijepljenju se zapravo uopće ne priča.
I za kraj, humanitarna akcija koju je Samanta pokrenula krajem prošle godine, dok je boravila na novogodišnjim praznicima u Hrvatskoj.
– Kada sam vidjela razmjere potresa na Banovini zapitala sam se odmah kako bi i ja mogla pomoći. Povezala sam se s našim reprezentativcem Ivanom Raičem koji igra u Grčkoj te još nekim našim igračicama i igračima, poput Katarine Pavičić i Frana Peterlina, i odlučili smo pokrenuti crowdfunding akciju za pomoć postradali ma od potresa. U prvi smo mah mislili djelovati odmah, no vidjeli smo da pristiže puno pomoći u hrani i odjeći, pa smo se odlučili za donirane montažne kučice, što nam se čini važnije u ovom trenutku. Akcija je još u tijeku, dok ne sakupimo dovoljno i isporučimo je nekome kome će biti najpotrebnija – reći će na kraju Samanta, kapetanica i velika igračica, ali i velika humanitarka.
