Tino Busak Vidaković, 22-godišnji odbojkaš Murse Osijek, ovih dana živi svoj san. Libero novih prvaka Hrvatske, koji su ovime ušli u legendu osječkog muškog kolektivnog loptačkog sporta kao prva momčad otkako postoji Hrvatska koja je podigla pehar namijenjen prvaku države, još je uvijek prepun dojmova.
Ali već od prve rečenice pokazuje da je timski igrač koji poštuje hijerarhiju u klubu:
„Predivni su ovo dani, uživamo u zasluženom naslovu prvaka Hrvatske, do kojeg smo došli kolektivnom igrom na čelu s našim trenerom Ratkom Perisom. Ovo mi je četvrta sezona u Mursi i s pravom mogu reći da je on moj najbolji trener do sada.“
Odmah slijedi i pojašnjenje njegove tvrdnje:
„Dao mi je povjerenje na početku sezone kada sam došao nespreman, vjerovao mi je, dao mi je šansu i mislim da sam mu to vratio. Doveo sam se u red, našao formu i mislim da sam ove sezone najviše napredovao što se tiče fizičke spreme. I ne samo to – objasnio mi je koji je moj posao na terenu, što od mene očekuje, i mislim da sam uspio dati svoj doprinos.“
Hvalospjevi za trenera, ali i izbornika reprezentacije Hrvatske, s kojim Tino nastavlja rad tijekom ljeta u izabranoj vrsti:
„Ne govorim to zato što mi je trener u klubu i reprezentaciji. On je trener kod kojeg igrač ne treba puno misliti, već samo izvršavati dogovoreno. Ako nešto pođe po zlu, on će prvi preuzeti odgovornost. A reprezentacija – e, to mi je nešto najsvetije, neopisivo. Odmah se naježim pri pomisli na dres s nacionalnim grbom, na ruku na srcu kada se svira himna, na zajedništvo momčadi… Takav sam po prirodi i zato mi nije problem bacati se na glavu za momčad.“
Tino je već četiri godine u Mursi, kamo je stigao iz zagrebačkog Medicinara. Kakvi su daljnji planovi?
„Ugovor mi je istekao, nismo još razgovarali, ali Mursa će uvijek i u svemu imati prednost. Uzeli su me kada me nitko nije htio i na tome ću im vječno biti zahvalan. Dijete sam Mladosti, otišao na posudbu u Medicinar Trnje, a onda, u vrijeme pandemije covida, stigao u Osijek. I tu se zaljubio – kao i moj suigrač Viloria – tako da je i to jedna spona koja me veže uz Osijek, uz ovaj predivan grad, uz ove najbolje navijače na svijetu, uz ovu najbolju upravu na svijetu…“
Slavljeničko raspoloženje vas očito još nije napustilo?
„Slavim, zadovoljan sam, ali i realan. To je jednostavno tako. Možda nekome zvuči drugačije, ali… Proveo sam predivne četiri godine ovdje, prošao svašta, prije tri godine stigao i do reprezentacije, u kojoj, nažalost, lani nisam bio zbog operacije bruha.“
Rekli ste da ste dijete Mladosti – je li u ovogodišnjim finalima Kupa i prvenstva, koja ste osvojili baš njih pobjeđujući, bilo nekog posebnog motiva?
„Motiv je svake godine bio isti – osvojiti naslov prvaka Hrvatske i ući u povijest osječkog sporta, kao što smo sada nas 14 ušli u legendu.“
Ostalo je točno tjedan dana za odmor, jer od ponedjeljka, 5. svibnja, krećete u Maribor s pripremama reprezentacije Hrvatske, s Ratkom Perisom na čelu.
„Hvala izborniku na pozivu, a ja samo mogu obećati da ću se u dresu reprezentacije maksimalno potruditi da pružim najbolje od sebe. Želim da ovo ljeto bude uspješno za reprezentaciju – ja i moji suigrači potrudit ćemo se da tako i bude“, rekao je na kraju u svom pomalo euforičnom stilu 188 cm visoki Tino Busak Vidaković, koji itekako potvrđuje onu staru narodnu da „jabuka ne pada daleko od stabla“. Naime, njegov djed Ivo, poznatiji pod nadimkom Vida, bio je dugogodišnji alfa i omega karlovačke odbojke – između ostaloga i u vrijeme kada je Ratko Peris tamo igrao – i u čiju se čast godinama igra memorijalni turnir. Otac Dino također je bio odbojkaš i trener, a četiri godine mlađi brat Maro, također libero, član je Mladosti.
